Digitalna etika: transparentnost i sljedivost

Digitalna etika i privatnost postaju glavne teme za pojedince, organizacije i vlade posljednjih godina. Potrošači su sve svjesniji kako su njihovi osobni podaci vrijedni i zahtijevaju kontrolu nad njima.

Organizacije prepoznaju rastući rizik upravljanja osobnim podacima te vlada provodi vrlo stroge zakone kako bi osigurala da se to dogodi.
Umjetna inteligencija i korištenje modela strojnog učenja kompleksni su, a digitalna etika naglašava potrebu za objašnjivom umjetnom inteligencijom koja bi mogla osigurati da je sustav u kojem djeluje pošten.

Transparentnost i sljedivost temeljni su elementi koji podržavaju potrebe digitalne etike i privatnosti. Oni se ne odnose se na jedan proizvod ili jednu radnju. Riječ je o nizu radnji, tehnologija i praksi podrške osmišljenih kako bi se ispunili regulatorni zahtjevi, osigurao etički pristup korištenju umjetne inteligencije i drugih naprednih tehnologija i popravio rastući nedostatak povjerenja u tom pogledu.

Umjetna inteligencija i objašnjeni etički algoritmi

Algoritmi vode sve što organizacije i potrošači čine: regrutiranje, kupnja proizvoda i usluga, sadržaj koji se prikazuje na webu, ali i osjetljive informacije: da li je pojedincu odobren zajam, kaznena prijava pojedinca.

Iskrivljeni ili pogrešni algoritmi utječu negativno na zaposlenike, investitore i kupce. Mogu nanijeti ozbiljnu štetu, čak dovesti do ozbiljnih kazni za odgovorne organizacije. Pravni rizici uključuju spolnu i rasnu pristranost i druge oblike diskriminatorne aktivnosti.
Nedostatak objašnjivosti ili nemogućnost demonstriranja nedosljednosti pristranosti u algoritamskim procesima može dovesti do nesposobnosti organizacije da se opravda pred javnošću ili na sudu.

Explainable UI, ili objašnjiva umjetna inteligencija, skup je značajki koje opisuju model, ističu njegove snage i slabosti, predviđaju ponašanje i identificiraju sve moguće pristranosti.

Transparentnost i sljedivost nešto su što tvrtke moraju uzeti u obzir: do 2025. 30% državnih i velikih poslovnih ugovora za kupnju digitalnih proizvoda i usluga koji koriste umjetnu inteligenciju zahtijevat će korištenje AI sustava koji je objašnjiv i etički.

Privatnost, vlasništvo i kontrola podataka

Ljudi su sve više zabrinuti zbog načina na koji njihove osobne podatke koriste organizacije iz javnog i privatnog sektora. Takva atmosfera će sigurno utjecati negativno na tvrtke koje se neće proaktivno baviti situacijom.

Dok je privatni sektor sve više ograničen zakonima o privatnosti, službe za provođenje zakona i sigurnosne službe imaju mnogo manje kontrole. Policijske službe koriste prepoznavanje lica za identifikaciju osoba od interesa, koriste automatsko prepoznavanje registarskih tablica za praćenje vozila, podatke fitness trackera kako bi odredile lokaciju ljudi i broj otkucaja srca u trenutku zločina. Čak su koristili Face ID za otključavanje telefona osumnjičenika. Uz milijarde krajnjih točaka koje prikupljaju informacije, tijela za provođenje zakona mogu identificirati tko ste, gdje se nalazite, što radite, pa čak i o čemu razmišljate.

Prijelaz iz privatnosti u etiku

Što mislimo kad govorimo o povjerenju? Povjerenje se često smatra prihvaćanjem istinitosti izjave bez dokaza ili istrage; ali, u stvarnosti, povjerenje se obično stječe dokazljivim postupcima tijekom vremena i ne pruža se naslijepo.

U praktičnoj primjeni, stav organizacije o privatnosti mora biti vođen njezinim širim položajem i svojim djelovanjem u smislu etike i povjerenja. Prijelaz s privatnosti na etiku pomiče razgovor s “Jesmo li usklađeni?” prema “Radimo li pravu stvar?” ili “Dokazujemo li da pokušavamo učiniti pravu stvar?”

Ljudi su opravdano zabrinuti zbog korištenja njihovih osobnih podataka. Loši pokušaji personalizacije, medijska pokrivenost i pravni postupci su kupcima razjasnili jednu stvar: njihovi podaci su vrijedni. I tako, žele povratiti kontrolu. Korisnici mogu odustati od usluga, platiti gotovinom ili bitcoinom, koristiti VPN-ove za maskiranje svoje lokacije ili dati lažne podatke.

Zakon o pravu na zaborav (RTBF) postoji u mnogim jurisdikcijama, u Europi, Južnoj Africi, Južnoj  Koreji i Kini. Pravo na prenosivost podataka omogućuje korisnicima da lakše prenesu svoje osobne podatke i poslovanje negdje drugdje. Vrijedni osobni podaci koje su organizacije s mukom prikupile tijekom proteklog desetljeća nestaju.

Neuključivanje privatnosti u strategiju personalizacije može dovesti do neželjenih rezultata, poput visoke stope napuštanja kupca, nedostatka lojalnosti i povjerenja, kao i štete ugledu marke. U nekim se slučajevima regulatorna intervencija može se dogoditi i ako kupci misle da im je ugrožena privatnost.

Prisjetimo se da je izgraditi povjerenje kupaca teško, ali ga je i vrlo lako izgubiti. Tvrtke koje zlorabe osobne podatke izgubit će povjerenje svojih kupaca. Pouzdanost je ključni čimbenik u promicanju ugleda robne marke i profitabilnosti tvrtke.